Pripremajući uvod u ovaj recept, prisjetih se jedne davne anegdote, s kraja 70-tih. Njezin je glavni junak poznati umaški doktor, gospodin V. Kada je odlučio graditi kuću, pozvao je predradnika i radnike i tumačeći im svoje želje u vezi gradnje, ponudio ih je cijenjenim istarskim pršutom. Vjerojatno i vinom ali to je za priču manje bitno. Uglavnom, radnici su obavljali svakodnevno svoj posao, kad tamo, nakon nekih 10-tak dana primijeti doktor da mu od pršuta nije ostalo ni „p“. Radnici su priznali (ne)djelo no obranili su se njegovom izvrsnošću. A doktor, sav brižan zavapi „ Ste mi barem ostavili kost od pršuta? Da imamo za maneštru!“ E, to je kvaka! Kost od pršuta. Bez nje, istarske maneštre baš kao ni ova divna juha koju sam davno kušala u Kremenju, ne bi imale svoj specifičan okus.