image  image  image  image  image  image 

Gastro Istra

Gastro Jelo, što i kada pojesti, i kako to spremiti, i u Istri je to uvijek bilo važno pitanje, osobito ŠTO, jer hrane ovuda nije bivalo dovoljno. U vrijeme biskupa Jurja Dobrile, prvom polovinom 19 stoljeća, Istrom hara glad, i Dobrila skuplja pomoć, šalje zdvojene apele u Beč.

Pod Italijom, u jednom selu na Poreštini, otac obitelji ovako je prehranjivao djecu, njih četvoro; dvoje bi dobilo večeru, a drugo dvoje po liru. Sutradan, ono dvoje koje je dobilo po liru platilo bi večeru, a drugo dvoje dobilo bi isti taj novac. Velike obitelji, malo škrte zemlje, ogromne daće, česte suše, tuča, nigdje plačenog posla. Rudar u raši ili cestar u vrijeme Italije kod nas na selu držani su gospodom.

Jelu se ovdje uvijek pristupalo gotovo pobožno, pomno s poštovanjem i zahvalnošću zemlji koja je dala plod. Jelo se u Istri pripravljalo s mnogo mašte, truda, ljubavi, a obroku se prilazilo naprosto, obredno. Kažem "pripravljalo" i "prilazilo", jer recepti na ovome portalu ovuda su davno poznati, ova i ovakva jela u Istri već se stoljećima pripremaju, a osnovna im je značajka - malo sastojaka i mnogo mašte; kad se ima toliko malo za jelo, trba toliko duha da se siromašni obrok učini privlačnim.

Treba reći i to da su na portalu GASTRO ISTRA zastupljena pretežno istarska seoska jela, te da postoje zapravo dvije posve različite i da jučer sasvim odvojene istarske kuhinje; primorska, s mnogo ribe i plodova mora, dakako i kontinentalna s mnogo tjestenina. Danas se već može govoriti o stvaranju jedinstvene istarske kuhinje, svugdje po Istri sada se može dobiti maneštra, pečene kobasice s kiselim kupusom, njoki u kokošjem šugu, brodet od škarpine, folpi na salatu.

Gastro Istra Istarska kuhinja danas je vrlo osebujna, s nizom jela koja je drugdje u nas teško naći, premda podosta nalikuje primorskoj i dalmatinskoj kuhinji, kao što treba reći i to da su sve te tri kuhinje nastale pod znatnim utjecajem talijanske kuhinje ponajprije, baš istarska u prvom redu. Klasična, može se reći, istarska kuhinja zasnivala se na nekoliko osnovnih sastojaka, među kojima i nedostižno visoko mjesto pripada pšeničnom i kukuruznom brašnu, a njoki i palenta stoljetna su glavna hrana na ovim prostorima, neizbježna, i istarska kuhinja bez njih naprosto je nezamisliva. Odamh zatim slijeda kiseli kupus i fažol, grah, odnosno maneštra z fažolom koja ovud i nije bila juha, nego, najčešće jedino i glavno jelo.

Upravo taj prozaični sastojak jela, brašno, najbolje pokazuje kako su ljudi (čitaj žene) u Istri dovijali maštom nadoknaditi uzak izbor, izmišljajući cijelu okruglicu bisera kuhinje najraznovrsnijih oblika i naziva, iza kojih se krije tako malo toga: brašno, šaka soli i koja kap vode i - ništa više! Da, ponekad koje jaje povrh toga, ponekad malo mlijeka. Tarafulji, njoki, lazanje, lazanjuni, lazanjoti, posutice, makaruni, makarunići pod šaku (pljukanci), makaruni pod žlicu, tajadele, ravijoli, a sve zajedno - tijesto, ali kakvo tijesto, s osebujnim kraljem tjestenine na čelu, fužima, tim fjokima, mašnicama od brašna.  Gastro

No mašta radi i dalje, jer čime začiniti tijesto?
Čak i ničime - znalo je u mnogoj istarskoj kući za ručak biti makaruni "zabijenih" s dva ili tri "črčka" slanine popržene na tavi, ili tek lazanje prelivene mlijekom, kada ga je bilo, ili posutice uz pregršt podgrijane lobode, vrbete, zielja, broske, ili njoki i kuhanog kiselog kupusa.

I znade se kada se koja jela jedu, kafe i kus kruha, rano u jutro, ma rano, po škuren; pak ručienje (doručak, marenda, gablec) u osam-devet ur, vajk skuhano, palenta, frita, pofrigani kumpiri, eli ča takovega; užina (ručak) u podne - njoki, fuži, maneštra, i tako ča; večera, na laglje, verdura i ča, kumpiri spod čripnje eli na salatu, broska i posutice. Treba reći i to da su istarska jela i vrlo jednostavna za pripremu, ali to ne znači da ih je lako pripraviti.

U jednom svijetu koji nas obuzima drukčijim stvarima od onih oko kojih smo odrastali, pa i na brzu ruku spravljenim obrokom, ova vjekovna istarska jela možda će također pomoći da ostanemo ljudi ovoga kraja, bar malo nalik djedovima koje su ukućani čekali sičnja poli ognjišta da duojdu doma z boške, di bi dub pripilili, bura švikala kroz kruove, pak bimo posidili uru, dvi, tri, ki je mirija vrime, prihitivajući pečeni kumpir iz šake u šaku, srčući srk vina, spominjući se ča je bilo, razminjući se ča će biti, i ča triba sutra, i klitu, načiniti...

A drugima, da okuse bogatstvo okusa istarske kuhinje, s najvrednijom, mislim, značajkom njenom - skromnom i uzdržanom blizinom prirodnoj hrani...

Baner
Baner
Baner
Trenutno aktivnih Gostiju: 174 
| PREDLOŽAK STRANICE: | Stil 1 | Stil 2 | Stil 3 | Stil 4 | Stil 5 | Stil 6 |